Capsule wardrobe ili kako svesti količinu odjeće na minimum

Vjerujem da se većina nas našla u začaranom krugu kupovanja odjeće i pretjerivanju u količini. Niti ja nisam bila iznimka, znala sam se u nekim momentima zaboraviti i kupiti nešto ne zato što mi treba već zato što je povoljno/ moglo bi mi trebati / imam loš dan pa da se razveselim/sniženje je….

Prvi put kada sam osvijestila koliko novca trošim na odjeću je bila moja selidba u novi stan. Racionalno sam pobacala i poklonila sve što mi nije trebalo, i ormar mi je izgledao poluprazno i uredno. Nekoga bi možda ulovio napadaj panike i strah da je to premalo, ali mene je taj osjećaj oduševio i zaista mi se činilo da smo i ormar i ja prodisali. Da napomenem, pored ogromnog dvoetažnog stana, sebi sam predvidjela ormar dubine 60, širine 150 i visine 270cm. Tu mi stoji sve, i ljetno i zimsko, i donje rublje, baš sve. I ne da mi fali mjesta, imam ga i previše. Walk in garderobe mi nikad nisu bile prioritet.

Kroz godinu, dvije, tri, ponovno se nagomilalo stvari, i trebao mi je ponovno dobar rez i nekoliko velikih vreća je ponovno napustilo stan, Zadnji takav sam napravila ove zime, ostavila sam 30 komada za ljeto i 30 komada za zimu. Tu ne brojim odjeću za vježbanje i za po kući, ali niti toga nemam previše. Ne samo da sam reducirala ormar, već sam odlučila da šest mjeseci neću ništa kupiti ništa od odjeće. Evo, skoro tri mjeseca sam izdržala bez prijestupa i moram priznati da mi shopping ne fali nit najmanje. Ono interesantno što mi se dogodilo, je da sam i u ovih par mjeseci neke stvari izdvojila iz ormara i smanjila broj i to zato što sam primjetila da mi ipak ta majica ne treba ili se od korištenja već izlizala. I to me veselilo!

Nešto što mi je bilo nezamislivo prije desetak godina , sad mi je najnormalnija stvar na svijetu. Sjećam se da mi je nekada bila navika kupiti istu majicu u 3 boje, a nosila bih najčešće samo jednu. Općenito, od silne količine odjeće, uvijek sam imala par omiljenih komada koje sam stalno nosila, i opet je 80% ormara bilo prekrcano nepotrebnim.

Ovaj put sam okrenula priču i napravila sam popis. Bolje rečeno, pokušala sam napisati popis od trideset komada odjeće po sezoni. Muči me što ga ne mogu dovršiti, napisala sam ono što mislim da mi je potrebno i ostalo mi je 10 mjesta nepopunjeno. Kao kad idete po špeceraj, napišete popis i držite ga se, zaista ne vidim zašto ne bi funkcioniralo i kod kupovine odjeće i obuće. Osobno, meni je ovakav način racionalizacije i troškova i količine odjeće jako olakšao život. Vrlo jasno znam što imam u ormaru, ne može mi se dogoditi da nađem nešto što sam kupila prije dvije godina, stavila iza u ormar i potpuno na to zaboravila. Druga stvar je što zaista imam omiljene komade odjeće ( uglavnom su to neki nerazvikani i vrlo često domaći brandovi) dok kod prepunog ormara me većina stvari nije baš veselila,a li eto bila je tu pa da je iskoristim. Sad puno lakše odlučim kupiti neki skuplji komad jer realno trošim puno manje pa si to mogu i priuštiti.

Nekada sam kupovala za svaku priliku, za nečije vjenčanje, za posebne prigode, dok sada uvijek iskoristim neke unikatne komade koje iskombiniram na drugi način i promijenim nakit. Nemam dojam da se za išta zakidam, već si pišem dodatne bodove za pobjedu nad konzumerizmom.

Isti princip primjenjujem i kod dječje odjeće, kupujem samo ono što im je zaista potrebno. Često mi koncepciju poremete bake koje stalno nešto kupuju, ali dobro, djeca češće i unište odjeću da se i to izbalansira.

Kod svake kupovine se zapitam da li možda imam nešto slično, da li ću s ovim novim komadom zamijeniti neki postojeći? Ne može mi se više dogoditi da imam 5 sličnih crnih torbi iste veličine. I shvatila sam da ne podnosim shopping centre, uglavnom kupujem online. Dosta domaćih dizajnera kod kojih kupujem ima opciju da pošaljem svoje mjere i naprave mi komad odjeće koji mi zaista pristaje.

Nije bitan stil koji preferirate niti boje. Jest da je lakše kad volite klasične i neturalne, puno jednostavnije ćete iskombinirati, ali vjerujem da i oni koji vole boje i uzorke mogu naći načina za funkcioniranje u ovakvoj shemi.

Sljedeću kupnju planiram za lipanj, malo obnoviti ljetnu garderobu, i to mi se uopće ne čini tako daleko koliko mi se činilo za Božić. Jel se još tko usudi potegnuti ovakav rez i stvoriti ormar s malo odjeće ali prave odjeće?

Iva

Advertisements

Kuća K

Na instagramu sam ponudila da ljudi sami izaberu kuću koju ću im prezentirati, i većina je bila za ovu kuću K smještenu u Samoboru. Projekting d.o.o. ju je projektirao 2017. godine.

Radi se o vrlo racionalno projektiranoj obiteljskoj kući, smještenoj na parceli nepravilnog oblika. U prizemlju je smješten veliki dnevni boravak sa kuhinjom i blagovaonicom, ostava, vešeraj, wc i garaža za dva automobila. Do kata vode jednostavne konzolne stepenice.

Kat je funkcionalno podijeljen u dvije zone. Jedna zona je roditeljski apartman sa velikom kupaonicom, garderobom i terasom. Prostor između dvije spavaće zone odijeljen je malom teretanom i dječjom igraonicom, kao proširenjem prostora hodnika. nastavlja se u dvije dječje sobe te dječjom kupaonicom.

Kuća je jednostavnog dizajna, čini je igra sivog i bijelog volumena te ulazni prostor naglašen konzolom obučenom u drvo. Ta ista konzola prati kuću sve do stražnjeg dijela parcele. Ukupno sa terasama i garažom ima oko 290m2.

Evo i nekoliko fotografija koje će vam nadam se uspješno dočarati svu ljepotu ovog doma.

Iva

Situacija

Tlocrt prizemlja

Tlocrt kata

Pročelja

Škola u Brdovcu

Nakon što sam vam pokazala nekoliko primjera stambene arhitekture našeg ureda Projekting d.o.o., mali predah uz jednu osnovnu školu. Neću puno pisati, zato ću staviti puno slika koje će vam, nadam se, vjerno dočarati ovaj zanimljiv projekt.

Škole, i općenito zgrade za odgoj i obrazovanje, imaju dosta kolmpleksan sadržaj gdje se mora paziti na pozicioniranje funkcija i njihovo ispreplitanje, te sve uskladiti sa stranama svijeta i mikrolokacijom. Zadovoljiti sve uvjete, biti racionalan i ne gubiti prsotor nepotrebno jer time se znatno povećava i cijena granje, samo su neke od zadaća arhitekta koji projektira ovakav zahvat. Škola je dobila dugoočekivanu sportsku dvoranu koja može funkcionirati potpuno zasebno,

U našem slučaju, radilo se o rekonstrukciji i nadogradnji postojeće škole koja je imala samo nekoliko razreda. Nadam se da smo dobro zakamuflirali postojeće stanje, možete li pogoditi koji je uopće stari dio?

Stambena zgrada M

Nakon niza obiteljskih kuća, odlučila sam pokazati jedan primjer veće stambene zgrade koju je Projekting d.o.o. radio prije nekoliko godina u Zaprešiću. Što je kvadratura objekta veća, to je zahtjevniji zadatak uskladiti sve funkcije tlocrtno i prenijeti ih na fasadu. Stambene zgrade imaju tendenciju biti monotone, gdje rješenjem isključivo tlocrta te multipliciranjem istoga kroz katove fasada zna biti isto tako monotona i nezanimljiva.

Još jedna zamka stambenih zgrada su često prazna i neiskorištena prizemlja poslovne namjene. Ovdje je investitor u startu pametno odlučio kompletnu zgradu podrediti stanovanju, pri čemu su u podrumu smještene garaže, u prizemlju s jedne strane natkriveni parking a s druge strane stanovi s vrtovima, dok su na svim višim etažama isključivo stanovi.

Višestambena građevina s 56 stambenih jedinica (jednosobni , dvosobni i trosobni stanovi) je građena kao poluetažna, tako da je svojim korpusom prilagođena postojećem terenu. U podrumu se nalazi 42 PGM, a u  prizemlju su izvedena 23 natkrivena PM te spremišta stanara. Objekt je koncipiran sa tri ulazne vertikale s dizalima s unutarnjim hodnicima koji završavaju sa 2 patia preko kojih se isti osvjetljavaju i ventiliraju. 
 

Kroz razigrani koncept izvedena su pročelja na kojima otvori i prodori tvore meandar koji se slobodno kreće po ravnini i po dubini. Igrom na pročeljima i prostornom postavom koja je maksimalno respektirala konfiguraciju postojećeg terena napravljen je odmak u projektiranju stambenih objekata. Na bočnim stranama pročelja istaci su naglašeni sa drvenom oblogom. Istim materijalom naglašena je i prizemna strana zapadnog pročelja na stanovima koji su dobili pripadajuće vrtove koji podižu kvalitetu života i ostvaruju kontakt s prostorom gdje se stanari mogu posvetiti uređenju zelenila i travnjaka.

Tlocrt podruma

Tlocrt prizemlja

Tlocrt kata

Soba za troje djece

Najviše upita na instagramu sam dobila upravo za ovu temu, kako smjestiti troje djece u istu sobu? Za početak, bravo svima za popravljanje natalitetne slike lijepe naše.

Prvo i osnovno, treba krenuti od dobro riješenog tlocrta. Iz mog iskustva, najpraktičnija je kombinacija jednog kreveta na kat i jednog jednostrukog. U situaciji kad zaista nemate mjesta, prolazi i varijanta da se taj treći krevet izvuče navečer iz ladice a preko dana se spremi da ne zauzima prostor. Neki to baš ne preferiraju smatrajući da svako dijete voli mogućnost odmora na vlastitom krevetu. Slažem se, ali ako nema druge opcije, i ovo prolazi.

Dok su djeca manja, dosta je bitan i prostor za igru na podu tako da pripazite da u centralnoj zoni ostavite dovoljno mjesta. Dobar trik je podizanje jednog kreveta kako bi se ispod dobio prostor za odlaganje, rad ili igru.

Što se tiče ostalog namještaja, potreban je prostor za odlaganje odjeće i igračaka te radni stolovi. Neovisno o tome da li ćete namještaj raditi po mjeri ili ćete koristiti gotovi namještaj, nemojte birati puno različitih vrsta ormara i ladičara, ujednačite dizajn. Najčešće se poseže za gotovim sobama koje su u pravilu diskutabilno posložene, pogotovo ako je riječ o nekim složenim sustavima kreveta na kat, gdje su kreveti smješteni u slovo L i sl….

Jednostavnije je sa običnim namještajem posložiti prostor, provjereno. Držite se čistih ravnih linija i slažite iste elemente u nizu, bez skokova (ne ladičar, pa ormar pa stol, već u nizu stolovi, u nizu ormari itd…) Dojam koji ćete dobiti s ovako posloženim namještajem je puno mirniji i čišći.

Ormare ako radite po mjeri posložite multifunkcionalno. Meni se čini da je najpraktičnije rješenje na dnu napraviti malo dublju ladicu za igračke a iznad prostor za odjeću (kombinirano vješanje, police i ladice za rublje).

Isto tako, što se tiče boja, bilo da se radi o sobi za 3 djevojčice, 3 dječaka ili sobi za djecu oba spola, bijela je najbolji izbor. Natur drvo slijedi bijelu u stopu. Ako morate dodavati boje, neka budu zagasitijeg kolorita, sive, pastelne. Kombiniranjem različitih fronti u nekoj jačoj boji u malom prostoru može se samo naglasiti ono što želimo sakriti – nedostatak kvadrata. Zabluda je da će bijeli namještaj biti dosadan, troje djece sa sobom nosi poprilično puno šarenila. Primjećujem da dosta ljudi voli naglašavati rozom/ljubičastom i plavom/zelenom koji dio sobe je ženski a koji muški. Može i ne mora, decentnije je na neutralnoj podlozi izvesti uzorak (prugice, točkice, geometrijski ili apstraktni uzorak..) u boji.

Umjesto da naglašavate tipično ženske i tipično muške boje, izaberite nešto neutralno – sivi zidovi i li čak crna školska ploča na zidu su puno bolji izbor. Akcente jačih boja dodavajte kao detalje – lampe, posteljina, stolci…

3 rješenja sobe od 12m2

Soba od 12 kvadrata treba se pametno posložiti da bi stao sav potreban sadržaj a da se opet previše ne zaguši namještajem. Kreveti na kat uz zid, iza njih su police (u najdonjoj zoni je kutija koja se otvara odozgo) zadržanje sitnica i za postavljanje rasvjete za oba kreveta. Okomito na njih se postavlja drugi krevet iznad kojega su predviđene police (otvorene ili zatvorene). Iza vrata je ormar za odjeću, pod prozorom radni stolovi.

U drugoj varijanti, pored kreveta na kat i jednostruki krevet se podiže kako bi se dobio prostor za odlaganje ispod. Radni stolovi su postavljeni u L i iznad njih su police i/ili ormarići.

U zadnjoj varijanti se prostor ispod jednostrukog kreveta iskoristi za smještaj radnog stola i uskog prostora za odlaganje, dok ormar za odjeću pokriva cijeli zid iza vrata.

2 rješenja za dugačku sobu od 16m2

Na jedan zid se naslanjaju kreveti na kat i do njih jednostruki krevet sa prostorom za odlaganje iznad na zidu. Prostor do vrata u dubini kreveta se zatvori u multifunkcionalni ormar/garderobu/ostavu . Na suprotnom zidu je ormar za odjeću i stolovi sa policama iznad.

U drugoj varijanti se kreveti smještaju na dva različita zida i preostali prostor ispunjava prostor za odlaganje i stolovi. Isto ka o i u slučaju sa manjom sobom, jednostruki krevet se može podići i ispod smjestiti prostor za odlaganje.

Kod opremanja sobe za više djece treba malo domišljatosti i puno iskustva. Kako djeca rastu, tako se i sobe mijenjaju pa ciljajte namještaj koji možete nadograđivati (Ikea ima odlične modularne sisteme koji uz manje intervencije stolara možete zakamuflirati u namještaj po mjeri). Bitnije od kvadrature su proporcije sobe i pozicije ulaza i prozora. Ako vam se čini nemoguće namjestiti dječju sobu, pitajte arhitekta da vam pomogne. Pažljivim planiranjem može se iskoristiti pametno svaki centimetar sobe.

Iva

Kuća P

Na ovaj projekt obiteljske kuće je naš ured Projekting d.o.o. posebno ponosan. Investitori su bračni par koji su odlučili napraviti kuću u okolici Oroslavja. Njihova ideja o dizajnu kuće je bila kompletno drugačija od ove, ali su se prepustili i odlučili vjerovati arhitektu. Hvala im na tome!

Kuća je smještena na terenu s izrazitim padom, pa smo je odlučili tako i posložiti, da ostvari što bolji kontakt s terenom. U najdonjoj etaži je smještena dvostruka garaža ,vešeraj,vinski podrum i velika konoba za druženje s kuhinjom i kaminom. Investitori su gurmani koji vole priređivati zabave i taj prostor im je bio jako bitan. Kao i ideja da se zabava može prenijeti van na dvorište.

Kuća sa terasama ima oko 320 kvadrata. Od lokalne gradnje smo preuzeli oblik tipične dvostrešne kuće ali smo ju interpretirali na moderniji način. Pokrov limom koji se prelije i na zidove, pergola koja prati oblik kuće i izlazi prema terasi dodatno naglašava dizajn te hrabro oblikovanje samo su podcrtali arhitektonsko rješenje.

Tlocrt prizemlja

Tlocrt kata

Na katu je smješten ulaz sa garderobom, wc, dnevni boravak s natkrivenom terasom, te pomoćna kuhinja s ostavom. Investitorima je ta kuhinja, budući da žive sami, ciljano manjih dimenzija i sadrži sjedenje samo na kuhinjskom otoku.

Tlocrt potkrovlja

Na katu je velika spavaća soba s garderobom i terasom natkrivenom interesantnom pergolom, velika kupaonica i soba koju koriste kao radnu i po potrebi postaje soba za goste.

Kult savršenstva

Teško je danas i živjeti a pogotovo odgojiti djecu pored toliko nerealnih očekivanja i iskrivljenih percepcija, i bombardiranja savršenstvom sa svih strana. Društvene mreže te život koji je sve više involviran online, sve pršti savršenim licima, tijelima, outfitima, životima… Nije ni čudo što se ljudi zateknu razočarani vlastitim pozicijama u društvu jer su, eto, prosječne. Kao da je to nešto iznimno loše i negativno.

Savršenstvo kao takvo ne mora biti nužno loša stvar, npr pohvalno je ako je netko perfekcionist u svom poslu i daje sve od sebe da se educira i napreduje. Onog trena kad se savršenstvo pretvori samo u (nedostižni) cilj, te se zanemari važnost i ljepota cijelog procesa do tog cilja, netko je promašio čitavu poantu. Kao kad stalno čekamo savršeni vikend, rođendan, Božić, praznike, putovanje i puštamo te tako obične dane u međuvremenu da prođu neopaženo. Vrlo često je u njima baš istinska ljepota življenja a sve je stvar percepcije. Umjesto da nakon što umorni s posla pokupite djecu iz vrtića/škole cijelu šetnju do kuće gunđate, pokušajte uživati: namjerno krenite duljim putem, popričajte o danu, istražite mjesto u kojem živite. Vrlo brzo će to dijete ići samo iz škole i ovakve momente ćete samo sanjati. Tako prosječni i naoko nebitni, daleko od savršenih ili možda ipak baš takvi?

Minimalisti imaju super izraz “slow living”, dakle polagano življenje, a temelji se na zaista usporavanju životnog tempa. Isključiti televizor, maknuti mobitele, skuhati obrok, u miru pojesti, čitati, družiti se , prošetati, uživati u dosadi (kad vam je zadnji put bilo dosadno?), iskoristiti svaki dan svakog godišnjeg doba. Trenutak naoko običan i prosječan moguće je pretvoriti vrlo jednostavno u punjač baterija koje današnji tempo života brzo troši. Čini mi se da upravo tu leži ključ uspjeha, u svakodnevnom životu više uživati, čak i kad nam se čini kompletno nesavršenim.

Tendencija savršenstvu za pojedinca krene vrlo rano, i zapravo se prenosi s roditelja na dijete: za bebu se mora imati sve savršeno, od odjeće, kolica do sobe oplemenjene kompletnom aparaturom koju tržište nudi. Nema veze ako je preskupo i nedostupno, rastegne se na rate, samo najbolje za vaše dijete. Pa to dijete počne rasti i postane malo zahtjevnije, sad samo počinje tražiti da mu se udovolji željama, a kako je to baš vaš princ/princeza, i tu se popusti. Uopće ne podržavam taj princ/princeza odgoj gdje se dijete čuva od svega i udovoljava mu se, kao da će jednog dana zaista biti princ iz bajke. Kad se to na koncu ne dogodi, kad se kočija u ponoć pretvori u bundevu, kako će se to dijete nositi s prvim porazom i neuspjehom u životu, a kako tek sa pravim životnim situacijama kasnije?

Možda i osnovni zadatak roditelja je da dijete nauči snalaženju u životu, a ne da ga se miče od problema jer je tako lakše. Nemoj ti, ja ću. Evo ovaj put ću te ja obući jer kasnimo. Ili kad se daju neka opravdanja za ponašanje: on je u toj i toj fazi, on ne voli čekati u redu, ona će sama reći kad je spremna skinuti pelenu, ona mora imati najbolju rođendansku zabavu …Medvjeđim uslugama se dugoročno ništa pametno ne može postići. I loša iskustva su dobre lekcije i uče nas nositi se sa negativnim emocijama, počevši od poraza u “čovječe ne ljuti se”, preko loše ocijene do raspada veze.

Nikada u povijesti kao danas imamo ljude koji su depresivni, anksiozni, razočarani, nezadovoljni životom. Da li su možda mogli izbjeći sve to da su u startu drugačije postavili stvari? Stav da je uvijek nekom bolje nego tebi, što realno gledajući vjerojatno i je, samo može pogoršati stvar. Uostalom, nikad ne znate kako je zaista onom drugome. Drugi par rukava je današnja nestrpljivost, sve mora biti sada i odmah i ako to nije tako, frustracija se povećava. Ne pridonosi i činjenica da smo kao populacija sve inertniji.

Odustajanje kao modus operandi, započeti nešto pa na prvoj zapreci posustati, i to je posljedica odgoja pod staklenim zvonom. Činjenica da jedan od tri braka završi razvodom možda se isto može pripisati nerealnim očekivanjima o savršenom partneru? Kao da odjednom živimo u carstvu razmaženih derišta koja su, eto, odrasla.

Težiti apsolutnom savršenstvu u apsolutno nesavršenom svijetu je utopija sama po sebi. Dati najbolje od sebe u svakoj situaciji, imati volju mijenjati se na bolje, prihvaćati i loše karte koje vas nekad neminovno zadese , uvijek nastojati uživati svaki dan, naučiti se racionalnosti/minimalizmu u svim životnim područjima – e to je savršenstvo koje vrijedi.

Iva